Ovo je stvarno luda zemlja. Navikavanje na promet bez pravila, na ljude koji obavljaju nuždu na ulici, na svete krave i njihov izmet svakih 10tak metara, na trgovce koji te doslovno vuku za rukav, na sirotinju koja te slijedi po 500m kako bi užicala koji rupi, na proces kupovine karata za vlak koji traje do 10 sati. Al sad kada sam se navikao mogu reć da je Indija zemlja tisuću boja, tisuću kultura, religija sa vječito optimističnim, pristupačnim i nasmijanim ljudima
;-)
Na z
apadu mislimo kako se ljudi rađaju samo jednom u životu i kako imamo samo jedan život u kojem moramo postić jako mnogo. Tako nas odgajaju, takve su nam religije, takve su nam knjige. U Indiji je drugačije. Oni vjeruju kako se ljudi rađaju beskonačno mnogo puta i kako samo svojom dobrotom mogu pridonijeti svojoj „sudbini“ u drugom životu. Od tuda izvire njihova ogromna pozitivna energija u odnosu prema stvarima, ljudima.
Promet u New Delhiju kao da se odvija uz pomoć nevidljive, intuitivne sile. Više nalikuje na računalnu igru nego na stvarnost. Na svakom se raskrižju gužva roj tuk-tukova, bicikl-rikši, automobila, kamiona, prastarih autobusa, pješaka, deva i svetih krava koje slobodno šetaju -- a nitko nikog ne dotiče. U Indiji se vozi lijevom stranom, ali to najčešće odaje jedino volan „na pogrešnoj strani“. Prometni čepovi izbrišu sva pravila, pa je na autoputu posve uobičajeno da vozila nahrupe i iz zabranjenog smjera, a zastoji traju satima – pa čak i danima.
Dolje na ulici ispod uličnih svjetiljki noću se okupljaju djeca iz slamova i pišu zadaće, a mnoga uopće ne idu u školu i zarađuju za život proseći ispred turističkih meka: Crvene Palače u najstarijem dijelu Delhija, Kutab Minara, najvišeg tornja od pješčenjaka (73 metar) ili Jame Masjid, glavne i najveće džamije u Indiji u koju može ući čak 25.000 vjernika.
Neopisiva je mirnoća s kojom ti prekrasni ljudi prihvaćaju život na goloj cesti, među ruševinama ili u šatorima, bez vode i hrane, svjesni toga da će ih siromaštvo pratiti do smrti. Odgovore pronalaze u hinduizmu, znajući da su protiv karme nemoćni.
Ljudi su izgubili osjećaj za pozitivno. U svima nama teče ista boja krvi, ponašajmo se tako i potrudimo se živjeti za sebe, a ne za druge pritom ih osuđivati. Pokušajmo živjeti za pozitivnu, a ne negativnu stranu života...
